|
|
| < | veljača, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ne znam zasto, ali pocela sam pisati knjigu...
vecinu toga sto cete procitati sam sanjala...
bili su mi zanimljivi ti snovi, ali naravno prokleta budilica me probudi na najboljem dijelu pa sam sama odlucila smisliti nastavak...
ako vas zanima nesto vise o meni skoknite do mog pravog bloga...
a kad ste vec ovdje mogli biste i baciti koji komentar...
pozz
Wendy
17-o godisnja djevojka...ima mladeg brata i sestru s kojima se super slaze...
sa frendovima ima bend Podrum u kojem svira bubnjeve i prateci vokal je...
njezin pravi talent je pjevanje, iako jos nije svjesna toga...
vrlo vedra, optimisticna, osjecajna i bolno iskrena osoba...
slusa rock, najdraze grupe su joj The Rolling Stones i Prljavo Kazalište...
obozava One Tree Hill...
ide u 3.c Htt u Opatiji...
Filip
13-o godisnji Wendin brat i Mijin brat blizanac...
mali zavodnik...
simpatican, pristojan, veseli klinac...
ide u sedmi razred...
trenira kosarku...
kompjuteski freak...
ima curu Dinu...
slusa rock...voli Fall Out Boy
Mia
13-o godisnja Wendina sisterica i Filipova seka blizanka...
luda slatkica...
jako otvorena, burno reagira, nema dlake na jeziku, otkacena...
ide u sedmi razred...
trenira latino-americke plesove...
slusa rock, ali se to nikad nebi reklo za nju na prvi pogled jer se oblaci poput princezice i voli rozu boju...
voli Panick at the disco...
svida joj se Wendin prijatelj Teo...
Marko
18-o godisnji decko, Wendin najbolji prijatelj...
ide u cetvrti razred medicinske skole...
svira bas gitaru i glavni vokal je u Podrumu...
najdrazi bend mu je Black Sabbath...
samozatajan, zamisljen, pesimistican, osjecajan...
potajno zaljubljen u Wendy i zato mu njeno preseljenje tesko pada...
stedi novce za motor jer zna da je Wendy luda za bajkerima
Iva
16-o godisnja Wendina najbolja prijateljica...
okorjela romanticarka,otvorena, simpaticna, vedra i uvijek spremna pomoci...
ide u drugi razred matematicke gimnazije...
u Podrumu svira sintisajzer...
najdrazi pjevac joj je Bon Jovi...
hoda sa Lukom, Filipov frend s treninga...
Teo
17-o godisnji, takoder, Wendin najbolji frend...
idu u isti razred...
vjecni optimist, sve okrece na salu, najbolje rame za plakanje...
najdraza grupa Deep Purple...
svira gitaru u Podrumu...
obozava sve sto ima veze s Pokemonima...
Bethany Joy Lenz
Fall Out Boy
Bon Jovi
The Rolling Stones
Black Sabbath
Deep Purple
Savage Garden
Panic! At The Disco
Gawin DeGraw
Butch Walker
Nada Surf
Imam ideju. Što misliš da večer prije vašeg odlaska napravimo neki oproštajni party i da održimo posljednji koncert «Podruma» u originalnom sastavu? Filip i Mia neka pozovu svoju ekipu , mi našu…ma nek i Deda pozove svoju. – obznanila je Iva svoju ideju Miji i Wendy dok su se brčkale u plićaku njihove najdraže plaže. Ta ideja je Ivi svanula već prije nekoliko dana i već je imala sve detalje isplanirane samo je još trebala odobrenje ekipe.
Ja sam za! – ukliknula je Mia. Ta cura je uvijek bila raspoložena za zabavu. – Još ako će i Teo biti ondje… - smješkala se.
Da, nismo ni sumnjale u tvoj odaziv. – zezale su je Iva i Wendy.
Šta vi hoćete? Imate problema sa mojom i Teovom vezom? – durila se Mia.
Veza!? – u isti glas su povikale Iva i Wendy.
Kakva veza? Sad ćeš mi sve objasnit. – Wendy nije mogla povjerovat da bi joj sestra tajila takvo što.
To je bila ljubav na prvi pogled. Kad sam prvi put u pješćaniku ugledala te prekrasne zelene okice, čupavu kosu…ma kažem vam ja…ljubav na prvi pogled. – Mia je pričala s takvim zanosom da su joj se oči zacaklile a obrazi zarumenili.
A ja sam se već prepala da je između vas bilo nečeg i da mi se nijedan ni drugi niste udostojili reći. – Wendy je dobro znala da bi joj Teo odmah rekao da je bilo nečeg između njega i Mie. A i Mia nebi to nikad mogla tajiti. Htjela bi se pohvaliti cijelom svijetu.
Ah…svega je bilo…u mojim snovima. – Mia je i dalje bila u transu. Probudila se tek nakon 5 minuta ked se Iva počela gušiti od smijeha. – Poznavajući Tea, bojim se da će se vaša vezica i nastaviti jedino u tvojim snovima. – oči su joj i dalje bile pune suza.
Ha, ha. Lako tebi, ti imaš svog Lukicu, Wendina ljubav je glazba, a ja…ja patim od neuzvracene ljubavi. – Mia je glumila da je ljuta, ali duboko u sebi i sama je znala da je to između nje i Tea nemoguće i da će se najvjerojatnije za par godina sramiti svega toga.
A kad smo već kod ljubavi… - Iva se odlučila malo pošaliti s Wendy. – Što
kažeš na onog plavog koji prodaje sladolede? – dobro je znala da se Wendy sviđaju crnokosi dečki, ali ono što nije znala je to da nešto crnokoso u San Franciscu broji dane do Wendina povratka.
Ma kakvo plavo? Koji? Ne pada mi na pamet. – Wendy je i sama primjetila da ju Jakov promatra već neko vrijeme. Otprilike cijelo ljeto.
Ma daj. Cijelo vrijeme te škica. Ajde nam barem nažicaj besplatne slatkače – šalila se Iva.
Ajme super. Ja bi Macho! – sad se i Mia prikljućila u igru.
Ma vidi ti nju! Evo ti moj novčanik pa si odi sama po Macho. – Wendy se smijala.
Ma ako ti odeš neće ti trebati nikakvi novčanici, samo jedan osmjeh zatrepći tim okicama. – Mia je stvarno znala kako izludit Wendy. – Osim ako… - naravno, tu je zastala kako bi dobila još veću pažnju cura. I dobila je što je htjela.
Daj, Mia, nastavi sad. - Iva je zagrizla.
Osim ako Wendy ne čeka povratak u San Francisco, zbog…recimo možda…Iana. – Wendy je osjetila grčeve u trbuhu. - Kakav Ian? Pa jedva se poznajemo.
A ono kad ste se sreli na igralištu? Dug ste prićali i na kraju te poljubio. – izazivala je Mia.
I šta s tim? Pa to je bila pusa u obraz, zaželio mi je sretan put. Mi smo samo frendovi. Čak ne bih to ni tako nazvala, više pozanici. – Bunila se Wendy.
Pa dokaži nam onda! – rekla je Iva.
A šta bi sad trebala? Požvalit prvog frajera koji prođe? – Wendy je sad polako gubila živce.
Ne. Za početak pozovi Jakova na party. – Mia je rekla upravo ono što Wendy nije htjela čuti.
Osim ako ne želiš povrijediti Iana. – Iva i Mia su smatrale ovu situaciju tako smiješnom da su im opet, po tko zna koji put danas, tekle suze od smijeha.
Dobro , sad ste stvarno pretjerale. Sad ću ja vama pokazat tko misli na Iana. – Wendy je izašla iz mora, brisala se ručnikom i krenula prema Jakovu. Bio je to zgodan dečko plave kose i atletski građen. Bio je toga i sam svjestan te je zbog toga bio užasno umišljen i samouvjeren.
A tek onaj tupavi samouvjereni osmjeh dok je gledao Wendy kako mu prilazi…
Bio je totalna suprotnost od onog što je Wendy privlačilo. No Wendy je stvarno željela dokazati curama da ju Ian ni najmanje ne zanima kao dečko. No dok je išla prema Jakovu nije mogla prestati misliti na Iana, kao ni svako sljedeči dan. Potpumo joj se uvukao u misli , a da toga nije bila ni svjesna.
Marko je svirao gitaru u svojoj sobi kad je začuo kucanj na vratima. Činilo mu se da priviđa, jer inače kroz njegovu sobu svi ulaze i izlaze kad se sjete.
S nesigurnim glasom pitao je tko je na vratima.
Ja sam, smijem ući? – plašljivo je odgovorio glasić s druge strane vrata. Bila je to Wendy.
Upadaj! – hladno je odgovorio.
Ti što si maloprije svirao…sviđa mi se. Imas možda i tekst? Mogao bi postati novi hit Podruma. – Wendy je pokušala započeti normalan razgovor, naravno tema je trebala biti glazba.
Hvala. Radio sam na tome zadnjih tjedana, ali sada više nema smisla budući da se Podrum raspada. – tužno je odgovorio.
Wendy je sada bila na tankom ledu. Znala je da ako kaže jednu krivu riječ Marko će se dodatno razljutit i li rastužit.
Slušaj, bit ću opet bolno iskrena i ovo će biti jedan veliki monolog. – započela je Wendy odlučnim glasom.
Ma daj…
Ne prekidaj me! – izderala se Wendy.
Sad mi te dosta. Meni je drago što se selim u San Francisco, ali isto tako mi je žao što odlazim iz Rijeke. Tu sam odrasla, imam vas, super prijatelje i otkačen bend, mjesto gdje se osjećam sigurna i zaštičena, ali ne i potpuna. I sam znaš da je jedan dio mene u San Franciscu, drugi je svaki tjedan na drugom kontinentu, a ovaj treći ovdje očajnički već godinama ih želi okupiti sve na isto mjesto. Ako je to mjesto gdje će svi biti zajedno i na okupu San Francisco onda sam spremna preseliti se ondje. Stara ima super posao tamo, starom je potpuno svejedno gdje mu je ured, a djed će se preseliti radi nas. Dobro znaš koliko dugo ja, Filip i Mia maštamo o tome i neće ni to pokvariti nadureni najbolju prijatelj. Žao mi je što odlazim. Žao mi je što svi planovi u vezi benda padaju u vodu, ali koliko teško je pronaći novog bubnjara. Moći ćemo se i dalje družiti , pa hvala Bogu postoji msn, e-mail i web camera. A i onih tjedan dana i mjesec dana ljetnih praznika koje sam prije provodila u San Franciscu od sad ću provoditi u Rijeci. I ne moraš se brinuti o tome kako ću se tamo snaći. Znam jezik, znam grad, imam već neku ekipicu. Naravno, nisu kao vi, ali moram se s nekim družit, nikad vas neću zaboravit. Vi ćete uvijek biti i ostati moji BFF. A sad je pred nama mjesec dana praznika i želim uživati u svakom danu. Molim te shvati me. – Wendy je izgovorila sve to u jednom dahu.
Gotova sam. – odahnula je.
Marko ju je prvo neko vrijeme u čudu promatrao, a zatim ga je uhvatio napadaj smijeha.
Dobar monolog. Shvaćam te u potpunosti, ali shvati i ti mene. Znamo se deset godina, skupa smo odrasli, proživjeli smo zajedno najteže trenutke u našim životima. Pa sjeti se tko je plakao sa mnom u ovoj sobi kad su mi se starci razvodili, sjeti se tko je bio s tobom kad ti je stara javila da joj je ponuđen stalni posao u San Franciscu. Tko će od sada biti uz mene kad se takvo što dogodi? Znaš i sama koliko mi značiš, a sad imam osjećaj kao da te gubim i to ne mogu podnjeti. Preteško je. Za razliku od Wendy , Marku je tebala vječnost da ovo izgovori.
I ja se bojim toga kako ću bez tebe, ali nećeš ne izgubiti. Pa mi smo preovisni jedno o drugome da bi nas jedan mali Atlanski ocean razdvojio. – Wendy je bila sasvim sigurna u ono što govori.
Stvarno želim vjerovati u to ,ali… - nije znao kojim riječima izraziti svoj strah. – bojim se da ću te izgubiti. Eto !
Ma nećeš , vjeruj mi. Ti ćeš uvijek biti i ostati moj najbolji prijatelj. – uvjervala ga je Wendy.
I nikad nešto više, nažalost. – rekao je to tako tiho da ga Wendy stvarno nije čula.
Sorry , nisam te čula. Možeš ponovit?
Ma ništa, zaboravi. Danas nisi gledala Tree Hill, jelda? Hoćemo gledati zajedno reprizu? Ajde prespavaj tu, najvjerojatnije nam je to zadnji put. – Marko se izvlaćio. Nije imao hrabrosti priznati Wendy da su njegovi osjećaji prema njoj puno dublji od prijateljstva.
Super! Može! Samo da javim djedu. – Wendy se stvarno veselila tome, osjećala je kao da je sve opet u redu s Markom. Nije mogla biti više u krivu.
Ubrzo nakon serije Wendy je zaspala na Markovom ramenu. Marko je ostao budan čitave večeri. Želio je zauvijek zapamtiti ovaj trenutak s Wendy.
Kad se vratila s probe bila je iscrpljena. Zavalila se u kauč i upalila telku.
Kako je bilo na probi, Wendy? – začuo se glas njena djeda iz kuhinje.
Bio je to divan čovjek. Posvetio je svoj život odgoju Wendy, njezina brata i sestre.
Otkad je njihova majka dobila posao kirurga u San Franciscu, a otac otvorio vlastitu turističku agenciju, djed je njihov jedini i pravi roditelj. Bio im je djed, savjetnik i najbolji prijatelj u jednoj osobi. Djeca su ga jako voljela i poštovala. Uvijek je imao toplu riječ utjehe za svakoga. Pa tako i sada za Wendy.
Nisi mi odgovorila na pitanje. – nastavio je djed.
Oprosti. Nije dobro. Rekla sam im za selidbu. – odgovorila je Wendy.
I kako su to prihvatili?
Prilično hladnokrvno…nisu htjeli ni razgovarati o tome.
Pa zar si ti očekivala da če proglasiti dan žalosti?
Ma ne, naravno, no barem smo mogli razgovarati o tome.
Marko te muči, zar ne? – djed je kao i prije u većini slučajeva znao što njegove unuke muči i prije nego su mu se povjerili.
Da! Ma tebi se ionako ništa ne treba reći kad sve već znaš. – nakon dugog vremena na Wendinom licu je napokon zatitrao osmijeh.
Svejedno. Reci mi kako su regirali. – nastavio je mirno djed.
Teo zna od početka, Iva je u šoku, no barem je pokazale neke emocije. A Marko…ništa. Neko vrijeme zurio u prazno i nastavili smo s probom. Nije ni riječ prozborio o tome, zapravo, većinu probe je prešutio što je u najmanju ruku neprihvatljivo za našeg vodečeg vokala. – objašnjavala je Wendy djedu.
Pa bar biš ti od svih ljudi trebala znati kakav je Marko. Nisu svi poput Ive i tvoje sestre da pokazuju osjećaje cijelom svijetu. Mislim da i sama znaš što ti je činiti, zar ne? – savjetovao ju je djed na svoj osobit način.
A znam. Idem do njega nakon večere. – osmjehnula se.
Djed je kao i uvijek rekao točno ono što je Wendy trebalo. Uvijek se divila njegovoj mudrosti.
S obzirom na njegovo teško djetinjstvo , djed je bio vrlo mudra, snalažljiva, iskrena i požrtvovna i dobra osoba.
Nakon što se njegova kćerka Linda odselila u San Francisco radi posla, djed se nastavio brinuti o odgoju svojih najdražih. Za svoje troje unuka , za najstariju sedamnaestogodišnju Wendy i dvanaestogodišnje blizance Filipa i Miu.
Njihova majka, Linda, trebala je ostati u San Franciscu samo jednu godinu radi usavršavanja, no ponuđen joj je stalni posao kirurga u vrlo dobroj klinici, a takva se ponuda rijetko odbija.
Njihov otac, Danijel, je turistički vodič, a zadnjih dvije godine otkako ima vlastitu turističku agenciju je još zaposleniji i ima još manje vremena za vlastitu djecu. Tako da je djed preuzeo odgoj djece na sebe. Iako su djeca od roditelja dobivala sve što su mogla poželjeti bili su skromni, povezani i znali su djeliti, naravno, sve to zahvaljujući djedovom odgoju. Roditelji su ih jako voljeli, budući da su bili prezaposleni svoju ljubav su iskazivali tako što su djeci kupovali najbolje igračke, odječu i svakojake skupe gluposti. No da su samo na tren zastali i pitali svoju djecu što oni stvarno žele i trebaju shvatili bi da je to obitelj na okupu.
Dobro ,Wendy, što ti je danas? – trgnuo ju je iz sna Markov glas.
Ma sve ok! Zašto? – branila se.
Pa odkad si se vratila iz San Franciscasa nekako si tiha i povućenija nego ikad! – sad se i Iva uključila.
Nisi nam do kraja ispričala kako je bilo? Što je novog preko bare? – nastavio je Marko.
Joj što ste tako uporni? Pa poznate ju osam godina. Da vam nešto želi reći, već bi vam rekla. – branio ju je Teo. On je jedini znao o čemu se radi. Slučajno je saznao , ali još uvijek nije nikome rekao. Smatrao je da nema smisla što Wendy krije tu tajnu od benda jer se to tiče svih njih, ali poštovao je njezinu volju.
Možda bi bilo najbolje da im sad kažem. – pomislila je Wendy – Reći ću im, na tri. Jedan, dva…ma ne mogu ja to.
Ljudi, ajmo nastavit s probom. – Teo se uzaludno trudio spasiti situaciju.
Selim se. – Wendy je skupila hrabrost i tihim glasicem prozborila te teške dvije riječi koje ju muce već dva tjedna.
Kad? Gdje? – u isti glas su zapitali Marko i Iva.
San Francisco, za mjesec dana. – mirno im je odgovorila kao da je se to uopce ne tiče.
Marko je odložio gitaru i sjeo na pod.
Iva je sad napala Tea: A ti nemaš ništa za reci? Jesi li ti svjestan što to znaci? Najbolja ferndica nam se seli na drugi kraj svijeta , a Podrum je upravo ostao bez bubnjara i pratećeg vokala. A ti samo sliježeš ramenima? – sad je gotovo vrištala.
Saznao sam prije vas. – mirno im je odgovorio.
Koliko prije? – Iva je bila na rubu plača.
Ma zar je to sad važno? – sad je bio red da Wendy spašava Tea.
Marko, molim te, pokaži barem neki znak života. – molila ga je Wendy.
Kasnije čemo pričati o tome. Sad biraj koju pjesmu sljedeću vježbamo. – hladno joj je odbrusio.
Dobro. Može « when the stars go blue» ? – tiho je prozborila.
Nastavaili su s probom. Bez imalo žara i volje svi četvero.
jedan dan cu pocet pisat knjigu...tj.ovih dana...jos skupljam neke informacije, ali knjiga samo sto nije krenula...zapravo cim nadem odgovarajuci dizajn krecem...jedino je problem u tome sto ne znam kakav dizajn zapravo trazim...do tad ako vas nesto zanima mozete skoknut do mog pravog bloga...adresa vam je u boxu ili gore dodajte dvojku...pozz
